Dobrodosli svi na ovaj blog, koji ga citaju, a ne samo gledaju.
Vasa KaticaParobrod:*
Katharina, tj. KaticaParobrod.
III. gimnazija Osijek, 17 godina
Ja sam osoba koja vjecno pada. Ali uvijek iznova ustaje i uči.Bavim se yogom i golfom. Nemam puno prijatelja, ali jedan od boljih prijatelja mi je Nikola. Druzim se s vanzemaljcima. Knjige citam. Šijem suknje,haljine,majice.Vecinu vremena provodim u gimnaziji, a kada nisam u skoli onda sam ili u parku na svojoj klupi ili pred laptopm tugujuci za nepovratno izgubljenim stvarima. Predozirem se glazbom, tekstom,riječima i slovima. Uvijek se pravim da je sve normalno, ali ponekad i ja puknem, pa me zbog tog razloga neki ljudi nazivaju histeričnom.Nebi se slozila s time. No, ne brine me bas pretjerano sto drugi govore. Propuste rijetko kome oprastam. Sve pamtim. Za sebe bih mogla reci da sam hedonist. Volim svoje seke i bureta... Zaljubljena sam u osobu cije su oci boje proljeca. Oci boje proljeca, oci boje viskija. Prag.Zagreb.Beograd.Amsterdam.Sarajevo.Budimpesta. Wien. Berlin. Barcelona. Turska. Australija. Tuzla. Mostar. Novi sad. Budva. Tirana. Belgija.
Beige puder:*
|
I lived. I loved. I did. I have done. I was here.
nedjelja, 13.05.2012.
| 12:24 |
Komentari (0) |
Print |
# |
Kroz zivot uvijek me bio strah da ne izgubim osobe do kojih mi je stalo, ali ponekad se pitam, boji li se netko negdje da ne izgubi mene?
nedjelja, 22.04.2012.
Dali je sama? U njenom oku se ne vidi to, ili se pravi da joj je sve u zivotu normalno? dali je čeka netko ko je voli stvarno ili je i kod nje kao i kod mene sve virtualno?Ti si nezreo, a ja prestara za cekanje
| 20:44 |
Komentari (0) |
Print |
# |
Posveta mojim prijateljima od kojih sam se u zadnje vrijeme zbilja dosta udaljila...
petak, 06.04.2012.
Ukoliko imate barem malo životnog iskustva s ljudima vjerovatno ste upoznati sa činjenicom da vas u nekim situacijama mogu ugodno i neugodno iznenaditi i tada otkriti svoje pravo lice.Uslijed dotične situacije osoba vas može razočarati i dovesti do toga da se pitate s kim ste se vi to cijelo vrijeme družili i tko je osoba koju ste vi viđali svaki dan.Tko je zapravo osoba, s kojom ste provodili vrijeme?Jeste li bili slijepi?Naivni?Pitate se kako ste mogli biti tako neoprezni i ne shvatiti da imate potpuno krivu predodžbu o ljudima s kojima se družite?Sama sam nebrojeno puta prošla iste ili slične situacije. U mnoge sam se ljude prevarila-neke sam precijenila ,neke sam podcijenila.
Imam desetak osoba s kojima se družim,izlazim.Neke od tih osoba su mi iznimno drage i za njih mogla učiniti gotovo pa sve.Ponekad imam osjećaj kao da su mi poput familije.Već sam u nekim zrelijim godinama i ne mogu sve zadržati za sebe niti se mogu obratiti svojim roditeljima za pomoć koji su dovoljno zaokupljeni vlastitim problemima koje mukotrpno nastoje riješiti .Zato mi je veoma važan ovaj osjećaj sigurnosti koji živi u meni i govori mi da postoje ljudi kojima je stalo do mene i kojima se mogu obratiti u bilo koje doba dana ili noći.Žao mi je što uopće moram praviti razlike među ljudima i doslovce «vagati» tko mi je draži a tko nije,koga cijenim više,a koga manje-ali znate kako se kaže,svakom po zasluzi.
Žalosno je što su mi se neke osobe nametale kao konkurencija i stvarale međusobne rivale.Što mi nikada nije bilo previše jasno jer se ja nikada nisam imala potrebe s nekime natjecati.Bilo to u odjevnim kombinacijama,školi i uspjehu ili dečkima.Nikada mi nije bio prioritet dokazivati se pred drugim ljudima jer smatram da je dovoljno da budem zadovoljna sama sobom bez priznanja drugih ljudi.Dotične osobe osim što su mi se uvijek nametale kao konkurencija zapravo su same sebi bile konkurencija s tim negativnim stavom.No kad bolje promislim to im nije naškodilo,jer ocito je da ih je takav stav gurao kroz zivot i davao im nekakav poticaj i snagu da se bore i uspiju.No za što ?Za nekakve sebicne ciljeve gdje gaze sve pred sobom i ne mare za tude emocije i jedino im je stalo da budu primjećeni i priznati u drustvu koje ističe njihove vrline.Naravno,lako je biti faca u drustvu gdje svi vole biti vođe i autoriteti a broj egomanijaka je sasvim dovoljan da «prezive».
Nikada nisam imala idole i nikada nisam htjela biti netko slavan. Lazni glamur nije mi bio uzor. Uzor su mi moji roditelji-bili i ostali.Ono sto sam oduvijek htjela jest biti ja,ono sto jesam,bez lazi i pretvaranja.Iskrena i osoba vrijedna postovanja.Znam da sam zbog svoje nesebicnosti mnogo puta bila nasamarena i razocarana ali nikad nisam zazalila,jer sam to bila ja.I cak u trenucima kada sam i sama osjetila da me iskoristavaju i omalovazavaju i da su sa mnom iz osobne koristi nisam prezala od toga da nastavim pomagati.A njima ima tko suditi i jednog dana nece im sve teci tako glatko kao tada.
Jedino veselje u zivotu su mi moji prijatelji i spoznaja da ih imam.Iskrenih prijatelja mozes imati jednog,najviše tri. Stoga,kazem,kodeks prijateljstva.Prijatelji prije svega.S njima u dobru i u zlu.Potpora cak i onda kada nisu u pravu.
Sve ostalo su samo lažne maske na gnjusnim licima ljudi koji ne prežu pred nicime kako bi ostvarili svoje ciljeve i dostigli prvo mjesto na tronu uspjeha.
| 23:44 |
Komentari (1) |
Print |
# |
Priznajem...
ponedjeljak, 19.03.2012.
Dobro nije me uhvatio trenutak inspiracije ali kada te vidim shvatim da si ti jedina osoba na koju mislim koju zelim i koja mi je sve na ovom svijetu. Jedina osoba s kojom se mogu smijati i plakati istovremeno dok pricamo. Prizajem, godina dana je ucinila svoje. Vjerojatno ti to nikada necu priznati, okrenuti cu ti ledja jer ja sam jedna od onih koji ne znaju ostati. Jedna od onih koja ne zna reci volim te. To od mene nikada neces cuti. Ali ti to znas.
| 17:58 |
Komentari (0) |
Print |
# |
I truly loved ya
petak, 17.02.2012.
S razlogom stvari postaju proslost, zaboravljaju se i nestaju. Postaju proslost zato sto se ljudi nemaju snage boriti za ono sto vole,. Zaboravljaju jer ih boli kada priznaju da su pogrijesili, a nestaju jer Nestaju jednostavno...
Svi mi kad - tad moramo otici,. Moramo nekog ostaviti. Moramo jer smo ljudi. Puni ponosa, inata, ljubomore i slicnog. Puni smo jer smo ljudi. A ljudi smo, jer eto, evolucija i neke vise sile su tako htjele.
vaša KaticaParobrod
| 10:45 |
Komentari (3) |
Print |
# |
|
